Autonomna vozila – prednosti i mane

Autonomna vozila – prednosti i mane

Vozila bez vozača su sve bliže stvarnosti. Svaki veći proizvođač vozila ima svoj projekat povezan sa automnom vožnjom. Neke komponente su već danas u upotrebi, poput samostalnog parkiranja, automatskog kočenja ili tempomata.

U trku se uključio čak i Google, ne sa ambicijom da proizvodi automobile, nego da razvije a zatim da prodaje tehnologiju, “know-how” i softver koji omogućuje autonomnu vožnju.

Iako su još uvek daleko od puteva, vozila bez vozača imaju svoje pristalice, ali i protivnike. Za početak da pogledamo koje su njihove prednosti i mane.

 

Prednosti i mane autonomnih vozila

Autonomno vozilo

Prednosti

Nije potrebna vozačka dozvola  - možda najveća prednost autonomnih vozila je što uopšte ne mora da znate da vozite.

Manje gužve u saobračaju - pametna tehnologija koja se koristi u autonomnim vozilima omogućuje da oni maksimalno koriste prostor, vozila su bliže jednog do drugog i mogu da se kreću poput voza.

Bezbednija vožnja - 90% saobraćajnih nesreća je posledica ljudske greške. Autonomna vozila ne mogu da se napiju ili da budu pod dejstvom narkotika, nisu bahati u vožnji, ne prave greške u tumačenju saobraćajnih pravila, ne upotrebljavaju mobilni telefon.

Gubi se potreba za posedovanje spostvenog vozila - zbog njihove cene, iznajmljivanje autonomnog vozila će biti daleko jeftinije od posedovanja istog. Jednostavnom rezervacijom u rent a car agenciji vozilo će doći do vaše adrese, odvesti vas do tražene lokacije i samo će se vratiti nazad. Deluje malo futuristički, ali i realno.

 

Nedostaci

Gubitak radnih mesta. Neki smatraju da će razvoj autonomnih vozila dovesti do problema u ekonomiji, recesije i gubitka radnih mesta. Od njih strepe taksi vozači, vozači javnog i teretnog prevoza. Ali kao i uvek kada nove tehnologije stupaju na pozornicu, neka radna mesta se ukidaju ali stvaraju se i nova. Vozila bez vozača će omogućiti radna mesta u IT sektoru i ostalim industrijskim granama koji treba da prate njihov razvoj (proizvodnja opreme, skenera, softvera, kamera, kompjutera, itd)

Gubitak zabave u vožnji. Jedna ruka na volanu, druga na otvorenom prozoru, vetar u kosi, uživanje u brzini, to vam je poznato, zar ne? Kada automobili preuzmu vožnju, putnici u njima će moći samo da gledaju pejzaže, igraju igrice ili gledaju filmove. Za pasionirane vozače, to je jednostavno nezamislivo.

Visoka cena. Procenjuje se da će cena autonomnih vozila još dugo biti daleko veća od standardnih automobila. Bez velikih subvencija i državne pomoći neće biti konkurentni i moći će ih priuštiti samo dobrostojeći slojevi društva.

 

Kako autonomna vozila rade?

Tehnologija automne vožnje nije jednostavna. Postoji više pravaca razvoja. Zajedničko im je da se oslanjaju na senzore koje sakupljaju informacije iz okruženja. Te informacije se zatim šalju veoma snažnoj kompjuterskoj jedinici koji ih obrađuje. U kompjutersku memorijui su ubačene izuzetno precizne mape i interni GPS sistem.

Senzori koriste ultraljubičaste i infracrvene zrake. Osim senzora, za sakupljanje informacija se upotrebljavaju i kamere i LIDAR. LIDAR je optički merni instrument koji koristi 32 ili 64 lasera ​​za merenje udaljenosti između objekata. Te informacije su potrebne da bi se napravila virtuelna 3D mapa. Kompanija Tesla, koja je vodeća na polju automne vožnje, ne koristi LIDAR, nego se više oslanja na kamere.

Senzori, kamere i LIDAR mogu da „vide“ nepokretne i pokretne objekte, kao što su ljudi, životinje, prepreke na putu, ostala vozila, čitaju saobraćajne znake. Procesor obrađuje ovako generisane podatke, izrađuje vitualnu sliku i kombinuje je sa unapred učitanim mapama.

Uzimaći u obzor relano stanje na putu, procesor šalje naređenja sistemu za uporavljanje kako bi vozilo moglo da vozi.

Automomno vozilo

Koji stepeni automatizacije postoje?

Ustanovljena su sledeća nivoa u stepenu automatizacije vožnje:

Nivo 0 – nema automatizacije, to su današnja standardna vozila, vozač ima kontrolu u svakom trenutku.

Nivo 1 - delimična automatizacija: automatizovane su neke funkcije u vozilu, kao što je kontrola pravca ili automatsko kočenje, ali vozač ostaje nezamenjiv.

Nivo 2 – još uvek je automatizacija delimična, ali vozilo je u stanju da istovremeno obavlja dve funkcije, kao na primer samostalno upravljanje i držanje saobraćajne trake. Vozač je neophodan i mora da bude pripravan da reaguje.

Nivo 3 - ograničena automna vožnja. Vozač može da prepusti kontrolu nad nekim funkcijama koje nisu kritične za bezbednost. Vozilo oseća kada uslovi zahtevaju od vozača da ponovo preuzme kontrolu i to mu javlja. Prisustvo vozača je još uvek neophodno i mora da drži ruke na volanu.

Nivo 4 - visoka automatizacija vožnje. Vozilo može da obavlja većinu funkcija, ali je još uvek potrebno prisustvo vozača. Ukoliko dođe do opasne situacije, vozilo može samo da se zaustavi bez traženja saglasnosti vozača.

Nivo 5 - potpuna automatizacija automne vožnje. Vozilo obavlja sve funkcije tokom celog putovanja, pri čemu se ne očekuje da vozač kontroliše vozilo u bilo kom trenutku.

 

Tehnologija još uvek nije savršena

Još niko ne može da predvidi kada će tačno automna vozila da preuzmu primat. Sa sad se stiglo do nivoa 3.

Tehnologija se razvija, ali neke stvari još čekaju svoje odgovore. Kompjuter još uvek ne može da prepozna i reaguje na mahanje pored puta kada neko upozorava da se stane ili smanji brzina. Ne prepoznaje da li je predmet na putu kamen ili obična kesa zbog koje će zakočiti ili krenuti da je zaobilazi; još uvek ne može da prepozna rupu na putu ili šaht bez poklopca, itd.

Softver je nemoćan da odgovori na dileme u vožnji koje su za čoveka lake. Na primer, ako vozilo ne može da izbegne sudar, da li je bolje da udari pešaka, ili drvo pored puta.

Autonomna vozila se oslanjaju na unapred generisane karte. Ako se pojavi nova situacija, novi put koji nije unesen u njegovu memoriju, novi semafor ili nov režim vožnje, moguće je da će se zbuniti ili još opasnije, da ignoriše novu situaciju što može da dovede do nesreće.

Ko je odgovoran u slučaju sudara - vozač, proizvođač automobila, kreator softvera ili neko četvrti?

Ovo etičko pitanje je možda najteže da se odgovori.  Ako vozač ne vozi, da li je njegova krivica ako dođe do sudara? Ako nije, ko je odgovoran? Mnogo škakljivo pitanje na koje još uvek nemamo odgovor. Potrebno je izgraditi pravnu legislativu koja će precizno i pravedno rešavati probleme koje će se svakako javljati.

 

Šta vi mislite?

Da li verujete u vozila bez vozača? Mislite li da su oni budućnost ili je to još jedna utopija i neostvareni san? Ukoliko imate svoje mišljenje možete da ga podelite sa nama u komentarima.