Zanimljivosti iz sveta automobilizma

Zanimljivosti iz sveta automobilizma

Svet automobilizma je jedno toliko široko polje, da ne postoji čovek koji o njemu zna sve. Postoje sitnice koje nam daju dodatni uvid u priču o automobilu i njegovoj ulozi u društvu, od momenta nastanka prvog auta i njegovog ulaska u masovnu proizvodnju. Zato hajde da se malo zabavimo uz zanimljivosti iz sveta automobilizma.

Automobil je oduvek bio luksuz i ni danas ne voze svi, ali ih iz godine u godinu, na drumovima ima sve više. Ipak, u poslednjih nekoliko decenija se malo više razmišlja o zagađenju životne sredine, a raste i cena održavanja, tako da se u zemljama sa višim standardom mnogi odlučuju za električne automobile. Za razliku od njih, ima i onih koji rešavaju da se odreknu sopstvenog automobila, jer im nije neophodan svaki dan. Voze se gradskim prevozom, taksijem, na kraće relacije biciklom ili nečim drugim, a kada im treba automobil za duže relacije, recimo za odlazak na odmor, oni ga iznajme kod neke od rent a car agencija kao što je Autorent.

Ipak, ko voli automobile, sasvim sigurno će se teško odreći svog ljubimca na četiri točka. Voziće ga sve dok bude mogao. Hajde onda da vidimo kako je to bilo na početku, kada je prvi automobil tek nastao.

Karl Benz nije izmislio automobil

Iako mnogi veruju da je Karl Benz zaslužan za nastanak automobila, on to nije uradio. Ono za šta jeste zaslužan je podnošenje zahteva zavodu za patente, koji možemo nazvati rodnim listom automobila. Inače, automobil je spoj mnogih izuma koji su kombinovani sa prvim samohodnim vozilom koje je 1769. godine izgradio Nikola-Žozef Kinjo, a koje je pokretalo parno gorivo, i prvim motorom sa unutrašnjim sagorevanjem koji je najverovatnije napravio Nisefor Nieps.

A onda je, u januaru 1807. godine Karl Benz podneo zahtev Zavodu za patente za „vozilo sa motorom na benzin“ i njegovo ime i danas se navodi kao ime glavnog pronalazača. Ipak, to što je on uradio, bila je više neminovnost nego izum.

Pronalazač tempomata bio je slep

Ralf Titor bio je veoma plodan pronalazač, uprkos činjenici da je bio slep od pete godine svog života. Diplomirao je mašinstvo na Univerzitetu u Pensilvaniji, a njegov prvi posao nakon fakulteta bio je rad na rotorima parnih turbina, koji se koriste u mornaričkim torpednim brodovima.

Kasnije je postao predsednik skupine velikih proizvođača automobilskoh delova, a njegova inspiracija za tempomat došla je kasnije, na putovanju sa svojim advokatom. Name, dok su razgovarali, ubrzavanje i usporavanje ga je nerviralo, pa je tako rešio da napravi uređaj koji će kontrolisati brzinu automobila.

Čarls Gudjer nije bio osnivač “Goodyear” guma

Ova kompanija je, u stvari, dobila ime u njegovu čast, jer je on čovek koji je razvio vulkanizaciju, što je postupak koji se koristi za jačanje gume. Ako ste to već znali, ono što možda ne znate je da je Čarls Gudjer veći deo svog života tražio rešenje za nedostatak trajnosti gume, ali ga nije pronašao dok nije pomešao sumpor i gumu i sasvim slučajno ga ispustio direktno na vruću peć.

Na internetu, mnogi tvrde da je to učinio dok je bio u zatvoru, jer se to dešavalo više puta tokom njegovog života. Ali to je malo verovatno jer, ako je već bio u zatvoru, kako to da je imao pristup gumi, sumporu i vrućoj peći? Nema mnogo logike, zar ne?

Prosečni automobil sadži oko 25 kg bakarnih žica

Današnji automobili zaista zavise od električnih sistema i računarskog kodiranja. Neki luksuzniji modeli, poput limuzina iz našeg voznog parka, sadrže i do 1.500 bakarnih žica, što ukupno iznosi oko 1.5 km dužine, dok oni osnovni modeli automobila sadrže oko 800 metara žica. Ako to uporedimo sa sa automobilima iz 1940-ih, koji su imali svega nekih 50 odvojenih žica, ukupne dužine oko 1.5 metar, možemo da vidimo koliko su današnji modeli kompleksniji i savršeniji.

Da ne zaboravimo da era električnih automobila tek dolazi, a oni mogu imati i do 70-tak kilograma bakra zbog rotora u motoru. Eto još jednog razloga zbog čega su toliko skupi i za većinu nas, još uvek nedostižni.

Većina ljudi, u proseku, jednom u 18 godina doživi saobraćajnu nesreću

Kako kažu, “statistika je tačan zbir netačnih podataka”, ali podaci industrije osiguranja govore da će prosečno, svaka osoba, tokom života, doživeti oko četiri saobraćajne nesreće. Jednom u 18 godina deluje kao potpuna besmislica, jer svet jednostavno tako ne funkcioniše. Ali, ono što nije besmisleno je to što se šanse za nesreću povećavaju ako redovno vozite noću, zbog mogućnosti da zaspite za volanom, isto tako, u saobraćajnim špicevima ili ako obavljate nekoliko različitih zadataka tokom vožnje.

Dakle, ako poznajete nekoga ko živi u delu sveta u kome mrak pada u vreme saobraćajnog špica, ko voli da na putu do kuće proveri svoj Fejsbuk nalog, onda je jasno zašto su premije osiguranja ostalih učesnika u saobraćaju sa kojima se susreće, toliko visoke. Uostalom, čak i ako je statistika tačna, ne mora svaka saobraćajna nesreća da bude velika. Računa se i ona ako se neko drugi svojim automobilom samo “očeše” o vaš dok se parkira. Ne mora svaka da bude tragična.

I na kraju…

Nadam se da ste se lepo zabavili uz ove zanimljivosti iz sveta automobilizma. Automobil je danas, ipak, mnogo više potreba nego luksuz, ali potrebe su različite. Možda se odlučite da za odlazak na odmor iznajmite neki veći automobil, da bi sa svojom familijom mogli da putujete ugodnije.

U našem voznom parku, sasvim sigurno ćete naći automobil po svojoj meri i želji. A za sva pitanja u vezi sa iznajmljivanjem vozila, ljubazno osoblje rent a car agencije Autorent, stoji vam na usluzi.